Godina rođenja i smrti:
1903 –
Adresa poslednjeg prebivališta:
Beograd
Srodnici:
Otac: Hajim
Majka: Bonoza
Biografija:
Rahamim Raka Ruben rođen je 12. aprila 1903. godine u Prištini. Nakon školovanja izučio je fotografski zanat u Pirotu, a posle Prvog svetskog rata doselio se u Beograd. Godine 1923. oženio se Florom, sa kojom je imao dve ćerke, Rahelu (1924–2004) i Buenu (1927–1987).
Po dolasku u Beograd otvorio je fotografsku radnju na Malom Kalemegdanu, potom u Skenderbegovoj ulici br 32 na Dorćolu, gde je i stanovao. Kasnije je osnovao atelje „Foto Ela” u Vasinoj ulici. Po rušenju tog objekta 1930. godine zapošljava se u redakciji lista Politika, gdeubrzo postaje stalni foto-reporter.
Tokom tridesetih godina beležio je najznačajnije gradske i društvene događaje, sportskemanifestacije i javne proslave. Pored novinske fotografije, negovao je i umetnički izraz; jednanjegova fotografija uvrštena je 1932. godine u antologiju nadrealističke fotografije. Ostao je upamćen i po kreativnim grafičkim rešenjima i vizuelnim prilozima za dečje izdanje Politike.
Aprila 1941. godine mobilisan je u vojsku Kraljevine Jugoslavije. Nakon kapitulacije bio je zarobljen, ali je tokom sprovođenja kroz Beograd uspeo da pobegne uz pomoć građana. Sa uspostavljanjem nemačke okupacije i početkom progona Jevreja više puta je izbegao hapšenje.
Tokom masovnih odvođenja jevrejskih muškaraca 1941. godine, uz pomoć lekara i porodičnihprijatelja privremeno je sakriven u ortopedskoj bolnici, gde je dobio lažnu medicinskudokumentaciju. Porodica je potom pribavila falsifikovana lična dokumenta pod prezimenomRosić. Kao „Radovan Rosić”, sa suprugom i ćerkama, napušta Beograd i ostatak rata provodi u izbeglištvu u selima oko Blaca i Kuršumlije, gde su ih lokalne porodice skrivale od okupacionihvlasti. Zahvaljujući toj pomoći uspeli su da prežive rat.
Po oslobođenju vraća se u Beograd i nastavlja rad u Politici kao foto-reporter. Beležio je obnovuzemlje, rad omladinskih pruga, sednice državnih institucija i brojne političke i društvenedogađaje. Autor je i jedne od najpoznatijih fotografija sa proglašenja Federativne NarodneRepublike Jugoslavije 1945. godine. Zbog sporne novinske foto-montaže 1946. godine kratko je bio zatvoren i disciplinski kažnjen, nakon čega je vraćen na posao.
Poginuo je 21. septembra 1950. godine, na službenom zadatku, u avionskoj nesreći na Sljemenukod Zagreba, u 47. godini života.
Njegovo ime ostalo je trajno vezano za istoriju jugoslovenske foto-reportaže. U znak sećanja, ustanovljene su nagrade i fondovi koji su nosili njegovo ime, a njegove fotografije uvrštene su u značajne izložbe istorije srpske fotografije.