Godina rođenja i smrti:
23.04.1910 – 19.08.1941.
Adresa poslednjeg prebivališta:
Beograd
Srodnici:
Otac: Elijahu Ilija Baruh
Majka: Bulina Baruh rođ. Jarhi
Sestre: Berta Bela Baruh; Rašela Šela Simić rođ. Baruh; Simha Sonja Baruh ;
Braća: Bora Baruh; Josif Joži Baruh;
Biografija:
Isidor Baruh rođen je 1910. godine u Beogradu. Tokom Prvog svetskog rata porodica se sklonila u Vidin, gde je završio osnovnu školu, a potom gimnaziju u Požarevcu. Po povratku u Beograd diplomirao je 1938. godine na Mašinskom fakultetu.
Nakon studija zaposlio se u fabrici „Jasenica“ u Smederevskoj Palanci, a zatim u aeronautičkom preduzeću „Mikron“ u Beogradu. Iz obe službe bio je otpušten zbog političkog delovanja među radnicima. Posvetio se prevođenju i širenju marksističke literature, sarađujući u izdavačkim poduhvatima i prevodeći dela sa francuskog jezika.
Politički je bio aktivan još tokom studentskih dana. Član Komunističke partije Jugoslavije postao je 1936. godine. Zbog političkog rada uhapšen je 1940. zajedno sa grupom beogradskih komunista i pred Sudom za zaštitu države osuđen na osam meseci zatvora. Kaznu je izdržavao u zatvoru Uprave grada Beograda („Glavnjača“) i na Adi Ciganliji.
Tokom nemačkog bombardovanja Beograda 6. aprila 1941. godine uspeo je da pobegne iz zatvora. Zbog progona Jevreja i komunista izvesno vreme se skrivao, a potom je, po odluci Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju, 22. aprila napustio Beograd i otišao u užički kraj radi priprema ustanka. Delovao je kao partijski rukovodilac u Kosjeriću.
Prilikom formiranja prve užičke partizanske čete „Radoje Marić“ imenovan je za političkog komesara. Poginuo je 18. avgusta 1941. godine kod Drežničke Gradine, u borbi sa okupacionim snagama. Iako je u ustanku učestvovao kratko, imao je značajnu ulogu u organizovanju prvih partizanskih jedinica i širenju antifašističkog otpora u zapadnoj Srbiji.
Tokom Užičke republike njegovi posmrtni ostaci su privremeno sahranjeni kod Užica, a nakon rata, po želji porodice, preneti su u Beograd i 3. juna 1946. godine sahranjeni u Aleji narodnih heroja na Novom groblju.
Ukazom predsednika FNRJ Josipa Broza Tita 6. jula 1953. godine posthumno je odlikovan Ordenom narodnog heroja Jugoslavije.